Živim na Vinici od 2000. godine, prije toga sam živio u gradu, a sad sam došao na selo. Živim u ulici Tina Ujevića 75, to je ova gornja ulica. Naša ulica je dosta duga, od Židovskog groblja skoro do Sidra na drugu stranu, spaja se s Vinogradskom. To je jedna ulica koja prolazi poprečno cijelim kvartom, a mi smo na vrhu.

Granice kvarta

Mislim da je Vinica od novoizgrađene škole Podolice, kad se iz ravnog dijela krene u blagi uspon, počinje se penjati. To znamo po Crnoj stazi, ona ide skoro od Varaždinske do Tina Ujevića, a područje Vinice počinje gdje i uspon. Vinica je zapravo brdo iznad Koprivnice, a završava u šumi, tamo di je kroz šumu asfaltirana cesta koja vodi skroz do Subotice. Ispod naše kuće je jedan zeleni pojas koji pretpostavljam neće nikad biti u urbanističkom planu, tu žive divlje životinje, osjećamo se kao da živimo u potpuno prirodnom okolišu. Ja sam za Crnu stazu čul još dok sam bil klinac, to je legendarna staza, ali nisam znao di je. Inače na Vinicu se može sa različitih strana i s puno cesta.

Crna staza bi se trebala minimalno urediti, mislim da postoji kratkoročni plan da se to uredi. Na Vinici postoji škola, vrtić, dva dućana, a za kafićima skoro da i nema potrebe, imamo Sidro i Max, to su kvartovski kafići. Ranije je postojala Palma, i Petica je bila kod Petija. Svaki novi urbanistički zahvat ili projekt, zapravo bi narušilo postojeću situaciju kakva je jer tu ljudi uživaju. Neki gosti koji kod nas ostanu prespavati, ne mogu se načuditi kakva je tu tišina, zbilja je to jako jako važno, sačuvati taj mir, a s druge strane ne fali nam ništ, može se s biciklom sve.

Moonlight Session

Jednom prilikom je bila pomrčina mjeseca, ali prvi put smo slavili nešto i snimili smo  na toj livadi  pjesmu Čula jesam. Tamo je bil i snimatelj Dinko Šimac, to je bilo jako spontano i skužili smo da bi morali izvući nešto iz toga. Danas imamo cijeli projekt, a simbolika Koprivnice na Youtubeu se polako pretvara u Viničku perspektivu, dobiva se nova vizura. To je jako zahtjevno raditi i ja se jako izmorim jer svu opremu treba izvući, izvaditi, pokablirati i dugo traje, to traje 6-7 sati sve skupa, uvijek imam malu tremu prije snimanja. 

Glazbena ulica

Ovo je glazbena ulica tu su na 200 metara bila tri studija, tu je Bardek koji ima mali studio i ozvučava sve koncerte u Koprivnici, tonski je producent, Manuel Marković je imao studio, tu su prvi album snimali Rens Argoa, Manči je otvorio studio kad sam ja otvorio slušaonicu onda sam mu rekao da bi trebao panele od spužva da bude lijepo sa drvetom, on je to počeo masovno raditi i proizvoditi, mi imamo prototipove i danas izvozi cijeli svijet. Radi se o tome da je međuodnos ljudi s Vinice napravio puno. Susjed Filipan svira, Miro Harambaša redovito vježba tubu, zatvori se u podrum i vježba. Par kuća od nas su tamburaši imali probe, blizu nas živi i jedan DJ. Tu je i bubnjar Marko Kuhar, gitarist i basist Dejan Halusek, obitelj Osrečak, Ivan Grobenski je doselio sad blizu.

Ljudi 

Znamo ovoga, Arifa, on prolazi kroz našu ulicu, zimi u kratkim rukavima, Tona Posavec je jedno vrijeme isto živio na Vinici, ali ja bi izdvojil da ima dva čovjeka koji su pravi majstor za hortikulturu, jedan ima rasadnik u ulici Tina Ujevića, a jedan je, kćer mu predaje engleski, Kraljić, ima ogromne biljke u dvorištu, dosta životinja imaju iza, mali zoološki vrt.

Nadam se da gorice budu ostale, tu je zeleni pojas, to mora ostati, ako budu ljudi imali volje za obrađivanje, ali ljudi gase vinograde, a došla je i ova bolest pa ljudi iskrče vinograd.